Draga naša Nevenka,teško je pronaći riječi kojima bismo se oprostili od tebe, jer ti nisi bila samo naša supruga i majka. Ti si bila naše sve – naša ljubav, naša snaga, naš oslonac, naš mir i naš dom. Bila si srce naše porodice. Gdje god si ti bila, tu je bio naš dom. Tvoj glas, tvoj pogled, tvoja dobrota i ljubav koju si nam nesebično davala ostaju zauvijek urezani u naša srca. Kratko i teško trajala je tvoja bolest. Nismo ni stigli da prihvatimo da će doći dan kada ćemo morati da te pustimo. Do posljednjeg trenutka nadali smo se, vjerovali i željeli samo jedno – da ostaneš sa nama. Savo će te pamtiti kao svoju životnu saputnicu, kao ženu sa kojom je dijelio dobro i zlo, radosti i brige, sve one godine koje su sada postale najdragocjenije uspomene. Milan i Marinko će te zauvijek nositi u svojim srcima kao svoju majku – onu koja je bila tu kada su napravili prve korake, kada su im trebali ljubav, zagrljaj, riječ i snaga. Nema dana, niti će ga biti, u kojem ćemo prestati da te volimo i spominjemo. Otišla si iz našeg zagrljaja, ali nikada nećeš otići iz naših života. Živjećeš u nama, u svakoj uspomeni, u svakoj riječi koju si izgovorila, u svemu što si nas naučila i u ljubavi koju si nam ostavila. Hvala ti, Nevenka, za svaki dan koji si nam poklonila.
Hvala ti za svu ljubav, dobrotu, brigu i snagu koju si nam davala. Hvala ti što si bila naša supruga i majka. Oprosti nam ako ti nekada nismo dovoljno pokazali koliko nam značiš.
Sada znamo da se ono što smo imali s tobom ničim ne može nadoknaditi.

Počivaj u miru.

Tvoj Savo i tvoji sinovi Milan i Marinko
vole te i voljeće te dok god postoje.

Zauvijek ćeš biti naše sve.