Majko,
bila si stub naše porodice,
ona tiha snaga na koju se oslanjalo mnogo više života nego što smo tada umjeli da razumijemo. Bila si naše srce, naš oslonac i naša kuća u koju smo se uvijek vraćali.
U tvom zagrljaju uvijek smo nalazili mir, sigurnost i osjećaj da smo tamo gdje pripadamo. Nedostaje nam tvoj pogled, tvoja riječ i ona toplina kojom si nas okupljala.
Zato te ne dozivamo glasno. Nosimo te tiho, tamo gdje vrijeme ne dopire, gdje majke ne odlaze i gdje ljubav nema poslednji dan.
Nedostaješ nam, majko.
Više nego što umijemo reći.
Više nego što ijedan pomen može izgovoriti.

Tvoji najmiliji