Majko moja,

Dođe i taj dan, dan kog sam se plašio najviše na svijetu. Teško je pronaći riječi kojima bih se oprostio od tebe. Kolika je danas moja tuga i bol, to se ne može opisati riječima. Od dana kada sam se rodio pa sve do danas, život nas je vodio kroz razne puteve, uspone i padove, ali si ti uvijek bila tu. Bila si uz mene od mog prvog dana, od dana kada sam udahnuo svoj prvi uzdah. Bila si moj oslonac, moja sigurnost, moja majka i moje utočište kroz cijeli život. Danas, kada se od tebe opraštam, teško mi je prihvatiti da sam bio tu dok si ti udahnula svoj posljednji uzdah. Hvala ti za svu ljubav, dobrotu, brigu i svaki trenutak koji si mi poklonila. Hvala ti za sve što si učinila za mene i za sve što si me naučila. Za sve što sam bio i za sve što ću tek biti, dugujem tebi, majko. Sve ono što si mi dala nosiću sa sobom dok god sam živ. Najteže mi je što od danas moram nastaviti bez tebe, ali znam da ćeš zauvijek živjeti u meni, u mojim mislima, mojim uspomenama i u svakom dijelu mog života. Putuj mi s anđelima, majko moja. Odmori se nakon svega što si prošla. A tvoj sin ostaje da živi sa ovom tugom u srcu i nadom da ćemo se jednog dana ponovo sresti, zagrliti i nastaviti tamo gdje smo stali, na nekom ljepšem mjestu.

Volim te, majko.

Počivaj u miru.

Tvoj Marinko