Našem Brku.
Svaka napisana riječ i svaka misao o tome koliko si značio u našim životima ispraćena je tugom i suzama. Nije se lako pomiriti sa tim da više nema nekoga ko nam je bio sve u životu, naša snaga, oslonac, zaštitnik, savjetnik, podrška... Svoj si život podredio porodici i najveća sreća ti je bila da vidiš nas srećne. Hvala ti na svemu što si nas naučio, što si nam pokazao prave vrijednosti i na svom primjeru pokazao kako biti čovjek. Nisi birao kome pružiti pomoć bilo koje vrste, pomagao si kome god je pomoć bila potrebna. Nažalost, kada je tebi pomoć bila najpotrebnija, nije bilo spasa, opaka bolest te je uzela iz naših života i ostavila ogromnu prazninu. Pričat ćemo tvome Vuku i tvojoj Ivi dok rastu kakvog su djeda imali za ponos. Laka ti crna zemlja i počivaj sa anđelima, a mi ćemo biti vječno uz tebe u pričama i molitvama.

Vole te zauvijek tvoji najmiliji...