Draga naša bako,

Kako ćemo se sada radovati dolascima kod tebe, kako ćemo tražiti tvoj zagrljaj i čekati tvoj osmijeh? Toliko je toga što bismo još željeli s tobom da podijelimo, toliko zagrljaja koje bismo ti još dali i toliko puta da ti kažemo koliko te volimo.

Bila si naša baka, ali i mnogo više od toga. Bila si naše nježno utočište, naša radost i neko kod koga smo uvijek bili voljeni baš takvi kakvi jesmo. Tvoja ljubav nas je pratila dok smo rasli, a svaki trenutak proveden s tobom postao je dio našeg najljepšeg djetinjstva.

Znaš, bako, možda smo još mali da razumijemo zašto dobri ljudi moraju otići, ali dovoljno veliki da znamo koliko smo te voljeli i koliko ćeš nam nedostajati. Nikada nećemo zaboraviti da smo imali baš tebe za baku. Čuvaćemo tvoje uspomene, pričati o tebi i nositi te u svojim srcima gdje ćeš uvijek imati svoje posebno mjesto.

Da nam je još samo jedan tvoj zagrljaj, još jedan osmijeh i još jedan trenutak s tobom…

Volimo te, bako naša, danas, sjutra i zauvijek.

Tvoji unuci,
Milan i Mitar.