Dragi naš Bato, prodjoše dvije tužne godine. Boli iznenadni rastanak bole uspomene koje ne blijede. Nedostaješ nam više nego što riječima možemo opisati. Veijeme nije lijek, već svjedok bola i tuge zbog preranog odlaska. Ono što je prošlo ne može se vratiti, ali uspomene na tebe ostaju zauvijek. Najviše boli što te nema sa nama u svakom važnom trenutku i u svakom danu koji bi bio ljepši da si tu. Ostalo je mnogo nedovršenih želja i neispričanih priča, ostale su uspomene koje vrijeme ne briše, ljubav koju smrt ne može odnijeti. Hvala ti za svu ljubav koju si nesebično dijelio sa svima nama, hvala ti za svaki osmijeh, lijepu riječ i trenutak koji će zauvijek ostati u našim srcima.

Počivaj u miru Božijem a mi ćemo te sa ponosom spominjati i od zaborava čuvati.

Tvoji najmiliji