Prošla je godina otkako nisi s nama, a još uvijek nam se čini da ćeš se pojaviti, da ćemo čuti tvoj glas i osjetiti tvoju blizinu. Bila si naša sestra, svastika i tetka, a tvoj odlazak ostavio je prazninu koju niko ne može ispuniti. Nedostaješ nam u svakom okupljanju, u svakom trenutku kada bismo poželjeli da si tu, da se zajedno nasmijemo i podijelimo i radost i tugu. Neka ti Gospod podari vječni mir, a nama snagu da živimo s tugom i prazninom koju si ostavila. Zauvijek ćeš biti dio nas, naših molitvi i naših srca. Dok god mi živimo, živjeće i svjećanje na tebe. Zauvijek voljena, naša draga Slađana.

Tvoja sestra Mara, zet Radoslav, sestrić Mitar, sestričine Ana, Vukica i Dragana sa porodicama.