Dragi naš Vlado, prerano si nas napustio, a tek si zakoračio u život. Sa samo 22 godine, pred tobom je bio čitav život, a ti si tek počeo da koračaš svojim putem, vođen dobrotom, ljubavlju i odanošću porodici.

Bio si tih i povučen, dobrog srca, sa osmijehom koji se ne zaboravlja. Još uvijek dječak koji je polako izrastao u čovjeka, tek si počeo da gradiš sebe i postaješ ono što je tvoje dobro srce obećavalo.

Nepravda te je otrgla od nas baš onda kada je život trebalo da ti pokaže svoje najljepše strane. Danas su sve riječi suvišne, a nijedna nije utjeha.

Tvoj dječiji osmijeh zauvijek će ostati urezan u našim srcima, a uspomena na tebe živjeće dok god je nas.

Počivaj u miru, dobri naš Vlado. Zauvijek ćeš biti dio nas.

Dražen i Ksenija Jelić