Prodje ova godina brzo, bas kao i naš život i naše vožnje...
Da li nas negdje odozgo gledaš i kritikuješ ili nazdravljaš ili te i dalje briga za sve, ne znam...
Ali znam da ovdje dole fališ...
U svakom sjećanju si ti-u kafani, u autu, za volanom...
Moj tvrdoglavi Ćelo, prijatelj, životna prekretnica i učitelj, moj drugi otac...
Godina je prošla i mnoge će još proći, ali neke praznine ne popunjavaju godine i kilometri, neki ljudi ne odlaze nikad... ostaju da žive u nama...A ja nastavljam svoju vožnju bez kočnica, do nekog novog susreta, negdje gore, bez ponosa i inata...

Proda