Tata četiri godine su prosle otkako te nema,a nama se i dalje čini da ćeš svakog dana nazviti i reći nešto svojim glasom koji nikada nećemo zaboraviti. Godine prolaze ali nedostajanje ne prolazi. Fali nam tvoja priča, tvoj osmeh. Fale obični dani za koje tada nismo znali koliko će nam jednog dana značiti. Kažu da vreme ublažava bol, al mi učimo da živimo sa tom prazninom koja ostaje zavuvek. Bio si i ostao naš tata, naša sigurnost i dio nas koji ništa ne može zameniti.
Čuvamo te u srcu i uspomena.
Nedostaješ nam tata danas možda više nego ikad.

Vole te tvoje kćerke zauvijek!