Proslo je 40 dana...tako brzo.
A niko i dalje nije svjestan da te nema. Svi te očekujemo da se pojaviš onako nasmijan i srećan, kakvog smo te sretali i znali. Svi smo tu, svaki dan, samo ti hvališ.
Vidimo te u Vuku, Irini, u svima onima koji nas podsjećaju na tebe. Trudimo se navici na to da te više nećemo vidjeti, nasmijati se sa tobom, našaliti.. ali je teško.
Ostaje nam da te čuvamo kroz uspomene, kroz priče i kroz sve ono lijepo što si ostavio iza sebe.
Dok god bude nas koji smo te znali i voleli, nećeš biti zaboravljen.
Počivaj u miru.

Tvoje komšije Mrkaići