Braco moj, 40 dana je prošlo, a meni još uvijek srce ne vjeruje da te nema.

Kažu da vrijeme prolazi, a meni se čini da je ono stalo onog dana kada si nas zauvijek napustio.
Kako da prihvatim život bez tebe, kada si bio njegov tako važan dio?

Nedostaješ mi u svakom trenutku, u svakoj radosti i svakoj tuzi. Nedostaje mi tvoj glas, tvoj osmijeh, tvoja blizina… nedostaješ mi jednostavno ti.

Ostala je praznina koju niko i ništa ne može ispuniti. Ostala je ljubav koju smrt nije uspjela uzeti i uspomena koju vrijeme nikada neće izbrisati.

Čuvaj nas odozgo, braco moj, jer ovdje bez tebe više ništa nije isto.

Dok god kuca moje srce, u njemu će živjeti i dio tebe.
A kada mi bude najteže, zatvoriću oči i tražiti te u svojim uspomenama.

Nedostaješ mi više nego što riječi mogu reći.
Volim te zauvijek, tvoja sestra sa porodicom.