Prošlo je četrdeset dana odkako nisi sa nama dragi naš Savo, a nama navire svaki dan isto pitanje, zašto tako prerano i tako bolno? Sudbina je bila surova ali ljubav i ponos što smo te imali ostaju zauvijek u našim srcima. Nedostaješ u svakom trenutku, u svakoj uspomeni i svakom porodičnom okupljanju. Vjerujemo da si na nekom ljepšem mjestu, okružen pjesmom andjela i u zagrljaju sa našom Dunjom.
Neka ti Gospod podari vječni mir a mi ćemo te zauvijek nositi u srcima, molitvama i svakoj suzi koja potekne iz ljubavi i nedostajanja.

Striko Savo, strina Vasiljka, rodjak Marko i rodica Dragana