Dragi moj Neša, Tata, sunce moje malo kako si mi tepao ... U prvi mah nevjerica, tuga i velika bol, a onda jedno veliko olakšanje. Ovozemaljski život napuštaš baš na Krstovdan. To nam u ovoj boli ulijeva osjećaj sigurnosti. Sigurnosti da tvoj duh prelazi u vječnost, gdje nema bola, tuge ni suza. Ostaju uspomene gdje se smjenjuju osjećanja sreće, bezbrižnosti, ljubavi, slodobe i radosti i igre bez granica. Zauvijek ponosni što si bio naš, baš takav, nama najbolji. Najbolji otac i najbolji djed.
Falićeš i boliće, ali nastavićemo onako kako bi i ti želio. Putuj spokojan i neka ti je laka crna zemlja.

S ljubavlju i poštovanjem, tvoja Tanja, tvoj Lule i tvoj Goran