Dvadeset pet godina i još sto puta toliko ne može umanjiti našu bol, izbrisati tvoj lik, tvoju dobrotu, tvoju plemenitost, tvoj osmijeh po kome si bila prepoznatljiva. Zla kob u jednom trenu sve ti oduze, tvoje planove, tvoje želje pa i tvoj lijepi osmijeh ugasi, a nama ostaje doživotna tuga. Sa ponosom te pamtimo, anđele moj, ljepoto moja. Neka ti svjetlost u Carstvu nebeskom vječno sija. Sa tugom u srcu a vjerom u Boga da si u raju po Božijoj pravdi.

Tetka Bojana sa porodicom