Dragi naš Mićo...
Blagosloveni smo što smo živjeli u tvom vremenu, vremenu umjetničkog stvaralaštva, skromnosti i ljudske dobrote koju si beskrajno i nesebično poklanjao... Otvorenog srca, tiho i nenametljivo si prilazio nama i našim roditeljima kad god bi nam pimoć trebala.
Hvala ti za sve , što si učinio za života za nas, za svu pažnju i dobrotu kojom si nas obasipao.
Domaševo više neće biti isto, ali će tvoja djela poklonjena njemu zauvijek sjećati na tebe.
Neka ti dragi Bog podari najljepši rajski vrt.

Zauvijek zahvalne
Cmilja , Raka , Brena i Slavojka