Postoje trenuci kada ćutimo, a duša govori.
Tada si ti u svakoj misli, u svakom dahu.
Nekad zaboli, jer te nema,
a nekad nas obuzme mir — jer znamo da si negdje tu,
da nas gledaš, da si dobro.

Vreme prolazi, ali sjećanja ne blijede.
Još čujemo tvoj smijeh u našim pričama,
još osjetimo tvoju blizinu u svakoj toploj riječi.

Nebo te je uzelo,
možda prerano, možda bez pitanja,
ali nam je ostavilo tragove tvoje ljubavi —
u svemu što si dotakao,
u svima koje si volio.
Dok je nas živjećes,
Putuj s andjelima ujkane.

Tvoje sestrične Rada,Ceca i Maja s porodicama