Anđele naš...
Stojimo na mjestu gdje mirno spavaš, u srcu osjećamo tugu najveću, drhtavim glasom tiho ti šapućemo dok vjetar gasi upaljenu svijeću.
Sine, gledaš li nas sa neba? Znamo da se pitaš dal nam šta treba. Ništa više naš predobri sine, ništa od kad ti ode u nebeske visine. Kako dalje bez tebe srećo, kad u nama tuga živi! Ovu muku može da razumije samo onaj ko je doživio!
Pola godine tuge i bola za tobom... Ljubav je prevelika, bol preteška a tuga naša za tobom vječna. 

Beskrajno te vole tata, mama, bato i seka!!!