Prošlo je toliko vremena, a nama se čini kao da je juče bilo… Od tada se u našim životima smjenjivala i radost i tuga, rađali su se novi životi, odlazili dragi ljudi, ali ti si uvijek falio. Svaku sreću dijelili smo s mišlju kako bi ti bio tu da se obraduješ s nama, a u svakoj tuzi osjećali smo prazninu jer nisi tu da nas zagrliš i utješiš. Trideset godina bez tebe naučilo nas je da se živi s bolom, ali i da ljubav i sjećanje nikada ne umiru. Tvoje ime se i dalje spominje s ponosom i tugom, a sjećanja na tebe žive u našim životima.

Tvoj brat Dragan, bratičine Svetlana Mirjana i Aleksandra sa porodicama.