Dragi djede, beskrajno nam nedostaje tvoj vedri osmijeh i topao glas. Svaki dan spomenemo i prisjetimo se neke zajedničke igre, priče, šetnje. Uvijek ćemo se sa ljubavlju prisjećati tebe i nećemo dozovoliti da tvoj lik padne u zaborav. Volimo te najviše.
Prodje najtuznijih 40 dana brate moj.
Samo da znaš koliko te spominjem...
Samo da znaš koliko nedostaješ...
Vozi gore među zvijezdama-ja ću znati tvoja sja među svima.
Počivaj u miru sa anđelima.
Sine moj, prošlo je 40 dana bez tebe, a moja bol je sve veća. Nijedna suza ne može oprati bol, nijedna riječ ne može umanjiti tugu. Svaki dan se budim sa nadom da je sve bio san, a onda stvarnost zaboli još jače. Nema riječi kojima mogu opisati prazninu koju si ostavio. Bio si moje dijete, moja radost, moj ponos i moja snaga. S tobom je otišao i dio mene. Zauvijek ćeš bit u mom srcu u mojim molitvama i u svakoj misli. Nek te anđeli čuvaju a Gospod podari rajsko naselje i mir.
Kada voljena osoba ode, u duši se zapali četrdeset svijeća. Svaki dan jedna se gasi. Četrdesetog dana, utiša se posljednji plamen. A onda, iznenada sjećanje, trag osmijeha— jedna svijeća što se nikada ne gasi. Ona gori tiho, do kraja života. Daleko si od očiju, ali uvijek u našim srcima. Počivaj u miru Božijem, Gigane.
Draga strina, hvala za sve, za svaku lijepu riječ, za topao osmijeh i ljubav koju si davala svima. Zauvijek ćeš biti u našim srcima. Neka tvoja dobra duša počiva u Carstvu nebeskom.