Posljednji pozdrav
Rođena,
Uvek sam strepila kada te pozovem, pa se dugo ne javljaš… Na samu pomisao da mi se nećeš javiti, noge mi zadrhte, usta osuše a u grudima tesnac…Zapitam se , kako ću bez tebe? A sada kada znam da neću čuti tvoj glas, setim se da ti se nikada nisam dovoljno zahvalila za sve tvoje zagrljaje, za podrške, bdenja, za sva tvoja odricanja…
Ne volim što su mi tvoje godine tako brzo letele, volela bih da si uvek tu, pored mene.
Naučila si me da hodam, da se radujem životu, malim stvarima, da budem dobar čovek, da nikada ne odustajem! Volim tvoju vedrinu, tvoju radost životu, tvoju plemenitost i ljubav kojom si zračila. Ponosim se što sam baš tvoja kćerka i beskrajno te volim!
Samo ne znam...